среда, 31. јануар 2018.

Kombo #39

Written by: Lord of Hate.


The Finnish Mind of Doll shoot us with their Speak No Evil EP. Well, it’s a mixture of different kinds of rock and roll, ranging from the 70's to the 90's sound and, of course, putting their own stamp on it. Their songs are mostly straight-forward and aggressive, without forgetting melody in a couple of moments. In their slower parts they sound kinda modern and not so hard –mostly because of their vocalist- while in the heavier and fast parts they even resemble Motorhead. It’s recommended for all those who are hungry for new rock with a fresh touch after almost 2 decades of the new century. 8/10.

To continue with the Finnish horde, we have Red Raven Down with their Phantoms EP. It sounds like melodeath music with groove metal vocals. The drum patterns continuously keep the rock and roll pace while the guitars keep up with melodic riffs. Sometimes, it actually sounds like metallic rock music which, combined with the groove metal voices, bring this 21st-century-sound that seems to be the choice of the least extreme metalheads. The atmosphere is mostly melancholic and heavy at the same time, so I hope you kinda get the idea. 7/10.

And we close the Finnish triplet with Vinide and their album Reveal. Symphonic heavy metal from the beginning to the end. Lots of keyboards, melodic vocals, solos, high-standard musicianship, some choral female voices here and there, not even one single aspect executed with weakness… What else can be said? All you might expect from a Nordic band of this genre, put together in one recording. Additionally to the music you find a few intros with people talking against the extermination of the human race. Talking globally, this album is not for those who prefer tougher stuff, it’s a release for fans of virtuosity and melody put into a very baroque metal sound and played with perfectionism. 9/10.


понедељак, 29. јануар 2018.

Kombo #38

 Written by: Lord of Hate.

The Colombians Defamatory bring their amazing Premature Burial album. At the beginning it reminds you the early Morbid Angel vibe, but little by little you can realize these guys have their own sound. And it’s awesome! Old school fast-and-evil death metal. Not too polished, not too raw; just catchy enough as for letting you hear everything without getting annoyed by an overproduced sound. It just sounds natural and clear. The best thing here are the vocals, with a raspy style, sounding brutal and evil at the same time. As for the song writing, the band always keeps the balance between speed and slowness along the album (no ugly surprises at all), being fast most of the time (yes, they use some blast beats) with a few slow parts here and there. Maybe some critics would say these guys are not inventing anything new, but that’s not their intention at all! These guys just play their favorite music with mastership. Everything is set just in the right point. No weak spots! 10/10. 

Cavalera Conspiracy strikes with Psychosis. I was expecting another episode of the patented groove metal that either the Cavaleras and Sepultura have been used to play over the last 25 years. But no. This album was a surprise because it has a much thrashier vibe than its predecessors. It’s not a back-to-roots thrash album… at all. But it, combines the modern sound of the Cavalera brothers with thrash influences. As the album goes on, you can find slower songs. Most of those slow songs have a quite remarkable industrial influence, with the groove still there but not so present. Sometimes it reminds the listener the touch of Nailbomb. Weaknesses? Maybe, the only one would be the sound engineering, which doesn’t even get close to capture the actual brutality these guys have live; but it happens with all of their albums, so if you like how the others sound you won’t be disappointed. 8/10. 

Now, the classical Floridians Morbid Angel deliver their new offer Kingdoms Disdained. Yes, this is the long-awaited album with the new line-up. The same one. Good album or not? It entirely depends on the listener’s point of view. Some will praise it by saying it sounds like a classical Morbid Angel album. On the other hand, others will be disappointed because the new members don’t add anything that hasn’t been delivered before; of course, it’s because Trey Azagtoth is on command and tells them what to do. Whatever the case is, it’s Morbid Angel sounding as it’s expected to do, mixing speed with slowness and playing with high-standard musical skills. Maybe they are lacking the "surprise" element but it’s obvious they are not trying to break any musical boundary. Anyway, perhaps that’s what they were looking for in the first place: accomplishing what their traditional fans expected from them, without any ambition for being more extreme or anything like that. 8/10.


недеља, 28. јануар 2018.

Kombo #37


Khiral: Chained
Finski death thrash metal sastav Khiral svojim prvim albumom Chained ne donosi ništa što već ranije nismo imali prilike da čujemo. Pesme su nešto melodičnije nego što bi se očekivalo za pomenuti žanr, vokal varira izmedju growla i screama, nekih ekstremno brzih deonica na ovom albumu nema, dok na momente možemo čuti i neka krajnje moderna metal rešenja. Što se sviračkog umeća tiče ono je očigledno (ili bolje reći - uhoslušno) sasvim prosečno, na albumu nema virtuoznih solaža, kao ni ritmova koji bi vam pomutili razum. Produkcija je sa druge strane na prilično visokom nivou, ali složićete se, to u današnje vreme ni ne predstavlja neki problem, a posebno ne bendovima iz razvijenijih zemalja. Svi instrumenti se čuju čisto, jasno i precizno. Sve u svemu ovo definitivno nije album koji će proslaviti Khiral, ali je sasvim dobar i pristojan početak karijere, za svoje mesto na metal sceni bend će tek morati da se izbori a nama ostaje da se nadamo da će bend u budućnosti napredovati i da će njihova karijera ići uzlaznom putanjom. 6/10.


Verikalpa
: Taistelutahto

Verikalpa je finski folk metal bend koji sebi još pridodaje i epitet troll-beer. Hm, što mi to nešto zvuči poznato. Elem, šalu na stranu i pokušajmo da na 37 minuta (koliko traje album) zaboravimo da smo ikada čuli za finski kult zvan Korpiklaani. Ono što čujemo na ovom albumu su poletne, melodične pesme ispresecane folk melodijama odsviranim na klavijaturama sa zvukom harmonike. Izdanje obiluje zaraznim riffovima, veselim melodijama i jednostavnim, brzim ritmovima. Vokal je negde na relaciji izmedju growla i screama, a tekstovi pesama su, naravno, na finskom jeziku. Produkcijski, album je vrlo dobro postavljen, ništa ne odskače i nema slabosti i nedorečenosti. Povremeni poweraški riffovi povuku nam ruku ka krigli piva u nameri da istu popijemo na iskap. Tehnički gledano album zaslužuje visoku ocenu, no vratimo se sada na početak recenzije i setimo se činjenice da ipak postoji bend Korpiklaani. Originalnost benda Verikalpa je gotovo ravna nuli i na ovom albumu nećete naći ništa što bi ih izdvojilo od postojećih folk metalaca iz Finske. No dobro, uzećemo u obzir da im je ovo debitantsko izdanje i nadaćemo se da će u budućnosti bend malo više poraditi na originalnosti i stvaranju sopstvenog stila. 6/10.
Wyrmwoods: Earth Made Flesh
Atmospheric/avantgarde black metal iz Finske, one man bend Nuurag-Vaarna, nam nakon EP izdanja iz 2014. godine donosi nam i svoj prvi dugosvirajući album pod imenom Earth Made Flesh. Na izdanju se nalazi šest uglavnom dugih kompozicija, te celina traje čitavih 50 minuta. Da je maestro Nuurag-Vaarn nadahnuti virtuoz čujemo već u prvoj kompoziciji i to najviše u klavijaturnim pasažima. Produkcija je vrlo adekvatna za ovaj žanr. Jednostavna i brza ritam mašina, zujeća gitara koja stvara odredjeni zvučni zid, te melodično-atmosferične klavijature i lead gitare. Dodatnom crnilu posebno doprinose oni laganiji momenti albuma, instrumentalne deonice na granici dark ambienta i dronea, te odatle verovatno i potiče epitet avantgarde. Krešteći scream vokal se savršeno uklapa u sve segmente Wyrmwoodsovog muziciranja i krajnji rezultat je jedan vrlo ozbiljan album. Ne bih se usudio da ovo izdanje poredim sa nekim od rodonačelnika ovog žanra iako su uticaji primetni. Earth Made Flesh je jedno originalno ostvarenje pa u budućnosti možemo imati velika očekivanja od ovog benda. 9/10.

недеља, 21. јануар 2018.

Kombo #36

Piše: Desya Lovorov

Sataninchen: Panda Metal Party
Vrlo malo ljudi voli nemački jezik (ja ga volim, na primer), jer se smatra rogobatnim i uopšte ružnim, nemelodičnim. Sataninchen je black metal bend (pre bih rekao punk/metal), i ovom prilikom je tu prošlogodišnji album vrlo čudnog imena Panda Metal Party, jer nema pomena te životinje sem na omotu, a ceo koncept upućuje na mešavinu pesama ljubavne tematike i kvazi-dečijih pesmica (?). Malo je reći da mi se uopšte nije dopao, sem obrade Lay All Your Love od ABBA-e, koja zvuči pristojno. Muzika u drugim pesmama i može da prođe, ali vokal, koji zvuči kao neki zli germanski čarobnjak (jer mora tako, black metal je u pitanju), nimalo nisam uživao, jer je uspeo da pokvari čak i obradu. U redu je svirati, raditi na sebi, čak i sprdati se, ali ovo zvuči skroz neinspirativno.  Nadam se da će se dozvati pameti, jer ovakav "pop" tretman black metala i preterana upotreba meme kulture (a sve upućuje na to) prolazi samo kod devojčica koje čitaju BRAVO (ako to čudo još uvek postoji) ili postoji mogućnost da sam ja omašio poentu skroz, a da se oni sprdaju kvalitetno. Evo nisam školuvao.

King Gizzard and the Lizard Wizard: Flying Microtonal Banana
Oni su mi omiljeno otkriće u 2017. godini i čudi me kako nisam ranije naleteo na njih. Pored krajnje čudnog imena i nesvakidašnjeg tretmana psihodeličnog rocka iz sedamdesetih (usudio bih se da kažem i da su uspešno pokrenuli revival istog) - naravno, mislim na manje poznatije bendove od ELP-a i ostalih gromada. Njihova misija, za koju sam kasnije saznao jeste plan da u 2017. godini izdaju 5 dugosvirajućih albuma. Verovali ili ne, ovi vrli Australijanci su uspeli u tome. Štaviše, jedan od tih albuma su dali besplatno na korišćenje - od slušanja, skidanja do slobodne distribucije i prodaje istog (marketinški potez!). Elem, da napomenem još jednom, oni ne sviraju metal, ali sam siguran da će imati 'prođu' kod onih koji slušaju derivate psihodeličnog roka, rekreativno vole esid ili su otvoreni ka različitim žanrovima (kao ja). Omiljeni album iz ove pentalogije jeste Flying Microtonal Banana. Razlozi su mnogobrojni, i da ne zalazim u svaku pesmu pojedinačno. Ama baš svaka pesma je odlična (i ne, ovo nije prvi album koji sam čuo od njih), koriste se čudni instrumenti (microtonal gitara - istražite), tematika blago orijentalna, iako čvrsto vezana za nepregledne australijske pustinje (veoma surove, tako kažu), a atmosfera vrhunska - psychedelic/desert rock utopljen u malo afrobeat-a (!) i orijentalne muzike na dnu kace. Baca u trip neviđeno, i što je najbolje, svaki put otkrivate neki novi sloj u harmonijskim rešenjima i tekstovima koji blago podsećaju na mantre, probajte.

Gonoreas: Minotaur
Nisam neki ljubitelj power metala i retki su bendovi iz tog tabora koji me oduševe. Međutim, švajcarski Gonoreas je sasvim druga priča. Pored "milozvučnog" imena (ih...), postoje već skoro 25 godina. Imaju i Balkanca u svojim redovima, što je za pohvalu. Trinaesti album Minotaur je grandiozni skup power/heavy numera i power metal balada, koje svoje uporište imaju u, gle čuda, progresivnom roku. Pesme su ekstremno energične i zarazne, a one koje se mogu nazvati baladama su idealne za spuštanje tenzije nastale ovim potonjim. Iako mi tematika isprva nije bila jasna (i zašto Minotaur, kao veoma neshvaćeni lik u grčkoj mitologiji kao Frankenštajnovo čudovište u modernoj književnosti), iskonska borba dobra i zla (sa neizvesnim krajem), ljudska nesavršenost, mračnih i distopijskih tema, kao i ljubavnih (oslobođene nepotrebnih klišea) - ovih nikad ne manjka u ovom žanru, ako uklonimo vitezove, mačeve i Sveti Gral. Ono što me najviše oduševilo, a sebi to nećete priznati ili ćete se praviti blesavi, bonus traka koja će izaći samo na disku je obrada jednog od najosporavanijih hard rock/heavy metal bendova u bivšoj SFRJ: u pitanju su Divlje Jagode. Pesma Čarobnjaci je zbog pomalo nespretnog teksta dočekana na krv i nož (jes' malo detinjast), ali u ovoj obradi je gostovao Žanil Tataj (po mom mišljenju najbolji pevač koji je kročio u Divlje Jagode) i adrenalinska injekcija je upumpana u pesmu, stoga nema razloga zaobići je.

четвртак, 04. јануар 2018.

Kombo #35

Piše: Antonio J.

Trivium: The Sin and the Sentence
Trivium sam posldnji put slušao kada su objavili The Crusade 2006. godine. Iako ni dotle nisam bio njihov veliki fan, ipak mi taj neoheavy/neothrash stil nije legao uopšte. Mislim da ne bih obratio pažnju na njih da mi ortak nije poslao link za spot koji su objavili za pesmu The Heart from Your Hate, a koji me je prosto oduševio. Jednostavna i efektna pesma sa ne preterano filozofskim tekstom, a opet upečatljivim. Spot se sa svojim efektima savršeno uklopio. To mi je bilo i više nego dovoljno da pronađem album i predam se detaljnijem preslušavanju. Prve 4 numere su, malo je reći, perfektne: odlično se vezuju jedna uz drugu svojom energičnošću i samim konstrukcijama. Od pete po redu pesme, Betrayer, se može čuti da euforija opada i da su ideje krenule generičnim putem. Iako je i ona dobra, nije na istom nivou kao prethodne. Ostatak albuma je prosečan i na momente sam gubio pažnju. Da nije bilo pesme Endless Night i nekih kul deonica i solaža u drugim numerama, teško da bi taj drugi deo albuma dobio nešto više od prelazne ocene. Iako ovo izdanje (u mnogim recenzijama i komentarima se može pročitati da je njihovo najbolje do sada) treba preslušati, veliki je kontrast između prvih pet i ostalih numera, te mu dajem samo 3/5.

Frostbite: Etching Obscurity
Kanadski blekeri su pretprošle godine objavili zaista fin (uglavnom brži midtempo) albumčić kome se nema šta zameriti. Ovde imamo 11 veoma dobrih numera, lepo zamišljenih, dobro odsviranih i produciranih. Svaki instrument se čuje taman koliko treba te ne prekriva niti jedan drugi. Vokal se tu lepo sasvim uglavio, pogotovo zato što niti vuče na svoju stranu, niti se izdvaja od same muzike. Odlične bas deonice su na trenutke zanimljivije i od gitarskih solaža, što nikako ne znači da su one loše, naprotiv - veoma su catchy. Prateći vokali i dodatni instrumenti u nekim numerama (akustične girate, orgulje i čelo) pojačavaju ionako dobar utisak. Stilski album više naginje nekom meloblacku nego tipičnom black metalu, što mi se i te kako svidelo. Od svih pesama bih kao favorite izdvojio The Pest, Through the Grave, Shining i Black Devourer. Iako ocena nije maksimalna, album toplo preporučujem! 4/5.

Avenger: Mír v harému smrti
Češke legende su letos obradovale svoje fanove svojim šestim studijskim albumom i to posle 5 godina pauze. Iako ih nikada nisam zavoleo kao neke druge bendove sličnog usmerenja, ne mogu ne reći da mi nije prijalo da ih ponovo čujem. Sam album odiše zrelošću i konkretnošću. Na stranu što bend postoji od 1992. godine i što su u pitanju iskusni muzičari, određena izdanja jednostavno sadrže neku energiju koja se da osetiti kada ih natenane i sa punom pažnjom preslušavate. Sadržaj ove zvučne Pandorine kutije zaslužuje punu pažnju slušaoca, te ga ne možete pustiti na svom laptopu u spavaćoj sobi dok se vi tuširate ili spremate doručak. Jednostavno morate biti nasuprot zvučnika i sa omotom u rukama (ili barem slikom na ekranu), istovremeno ga proučavajući i pokušavati da odgonetnete o čemu pesme govore. Mada, uopšte nije bitno razumeti tekst, jer je spoj muzike i vokala tu krucijalan - njihova simbioza je i više nego dovoljna. 5/5.

Argento: Argento
Ovaj srpski bend je 2005. godine objavio svoj prvi do sada jedini album. Sem njega su se pojavili na dve kompilacije izdavačke kuće Multimedia Records i to bi bilo sve od njih, nažalost. Njihovu pesmu Miror sam bezbroj puta preslušavao, pride razmišljajući kako li ostatak albuma zvuči. Tek pre par meseci sam nabasao na njega i mogu reći da je ono što nudi itekako dobro, otprilike kao Methods of Mayhem (između ostalog - oni su radili muziku za Quake serijal) sa veštičijim ženskim vokalom. Ovaj pridev "veštičiji" prihvatite kao neku vrstu laskanja, pogotovo zato što se odlično slaže sa muzikom koju prati. Tako da ako volite alternativni metal sa prstohvatom industriala, onda obavezno preslušajte numere ovog benda na njihovom Youtube kanalu. 4/5.